Još dok je bio sasvim mali, Dragan je odlučio postati veliki. Ali ne onoliko veliki koliko se moglo izrasti u siromašnoj radničkoj, hrvatskoj obitelji doseljenoj iz Ljutog Doca na Đikovinu, nego puno veći. Veći nego li je to itko njegov ikada bio.Još kada je postajao Titov pionir i omladinac, Dragan je shvatio da njegovo pleme nije na cijeni u bratskojedinstvenom Mostaru i socijalističkoj, samoupravnoj i nesvrstanoj Jugoslaviji. Obilježeni pečatom izgubljenog rata, pod sumnjom za restauraciju reakcionarnog, građanskog društva, pritisnuti mržnjom zbog vjernosti Katoličkoj crkvi i ustrajnosti u svojoj kulturi, Draganovi sunarodnjaci nisu imali puno šansi izrasti onoliko koliko je on to htio.
S druge strane imponiralo mu je kako susjedi iz drugoga plemena trpaju pod noge sve što im se ne sviđa i što im stoji na putu. Iako često priglupi i polupismeni vladali su gradom i dolinom. Ime im je bilo propusnica na sve položaje, a prezime garancija za daljnje napredovanje. Jednom je Dragan shvatio da ima njihovo ime, a ni prezime ga ne isključuje iz kruga vladajućih i moćnih. Samo još da se barem simbolično riješi ćaće Franje i brojnih rođaka koji su ustrajavali na nečemu, što je značilo sigurnu stagnaciju, na nekakvom hrvatstvu, nekakvom katoličanstvu, nekakvoj kulturi i jeziku…
Svega toga Dragan se odrekao jednim potpisom-ćiriličnim. Bojao se odmah postati Srbinom, jer bi ga mogli priupitati za rod i slavu, pa je utočište našao u „jugoslovenstvu“. Bio je to siguran put do uspjeha, do položaja, do vlasti. Jugoslaven Dragan, koji se čitav studij mašinstva potpisivao ćirilicom dobio je odmah po svršetku studija posao u vojnoj namjenskoj industriji SOKO u Mostaru. Bio je to posao namijenjen mladim pouzdanim i provjerenim kadrovima. Tamo je za desetak godina rada stekao različite vještine obrane i obmane, zaštite i podvale. To mu je bilo dragocjeno u vrijeme prevrata, kada se Jugoslavija raspadala zajedno s Armijom i njezinom namjenskom industrijom. Dragan je znao da je svaka kriza ujedno i šansa. Okrenuo je ćurak, cinkario je svoje dojučerašnje kolege. Neki su tek u zatvoru shvatili da Dragan nije Srbin, odnosno Jugoslaven i da su grdno pogriješili što su mu se kao pouzdanom drugu povjerili.
Kao što tada reče fratar Ševo: „Novo vino u nove mješine!“ Počeo je Dragan hrvatovati, veličati ćaću Franju, podsjećati na rođake i susjede, Hrvate i mučenike, proklinjati Srbokomuniste i njihovu strahovladu. Naročito je žalio za adžom Ivanom što je nestao negdje na Dravogradu. Poletio je Dragan na krilima hrvatskog zanosa, više i dalje nego ijedna SOKOL-ova bespilotna ili pilotna letjelica. I dok su Hrvati bili zauzeti ratom s Karadžićevom i Mladićevom vojskom, Dragan je ukazivao na „opasnost od Muslimana“. Kada je zaratilo s Muslimanima on se zabavio „privatizacijom“ SOKO-la. Doktorirao je nadzvučnom brzinom, zakićen titulom upisao se u Lions klub, u HDZ i polako slagao ekipu koja će mu omogućiti još viši uzlet.
Kako se stranka tokom rata rasula, a vojska postala glavna snaga u društvu, bilo je logično da vojska preuzme i politiku. Vojni liferanti, bageristi, zagrebački hohštapleri i nekoliko korumpiranih fratara uz pomoć Druge gardijske brigade posadili su na čelo stranke bivšeg poručnika JNA i šefa skladišta na Palama. Njemu su Dragan i njegovi ubrzo nasapunjali dasku, tako vješto da mu ni danas nije jasno što mu se dogodilo. Ostao je slobodan prostor za Dragana. Postao je viši nego li je to ikada itko njegov bio: predsjednik Hrvatske demokratske zajednice i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda, kojega se davno odrekao ćiriličnim potpisom.
Okupio je sebi slične: udbaše, komunističke milicionare, vozače viljuškara, radodajke i gomilu sitnih seoskih lupeža koji su dobili priliku krasti u ime viših, nacionalnih interesa. Njih prate i brojni neodlučni, uplašeni, oni koji misle da je svaka promjena izdaja, ili oni što ocjenjuju da su oni što su otišli gori od ovih što su ostali.
Kad su nedavno zatvorili Dragana, mogli smo pomisliti da je netko moćan izvana odlučio zavesti reda. Ali, bila je to samo predstava koja je Draganu dala aureolu mučenika za hrvatsku stvar i alibi za služenje strancima. Oni sada hvale njegovu konstruktivnost i „državničku mudrost“, te naglašavaju njegovu važnost u pregovorima oko novog ustava BiH, koji bi uskoro trebao biti usuglašen i potpisan. Ako ga bude Dragan potpisivao, sigurno će ga potpisati ćirilicom, samo još ne znamo hoće li srpskom ili bosanskom.
P.S. Dovršimo započeto.
Da se ne bi pomislilo da se 1975. radilo samo o Čovinoj prolaznoj mladenačkoj fazi, o nekom trenutnom hiru, u srijedu ćemo objaviti novi dokument. iz godine 1978. Te godine punk je već bio na zalazu, svjetskim nogometnim prvenstvom vladao je Mario Kempes, a budući hrvatski nacionalni lider još je uvijek bio Jugosloven. I potpisivao se kako drugačije nego ćirilicom. Punih 7 godina nakon hrvatskog proljeća...
Htjeli ste se ćerati pa ćete ćeranje i dobiti....
Kako se stranka tokom rata rasula, a vojska postala glavna snaga u društvu, bilo je logično da vojska preuzme i politiku. Vojni liferanti, bageristi, zagrebački hohštapleri i nekoliko korumpiranih fratara uz pomoć Druge gardijske brigade posadili su na čelo stranke bivšeg poručnika JNA i šefa skladišta na Palama. Njemu su Dragan i njegovi ubrzo nasapunjali dasku, tako vješto da mu ni danas nije jasno što mu se dogodilo. Ostao je slobodan prostor za Dragana. Postao je viši nego li je to ikada itko njegov bio: predsjednik Hrvatske demokratske zajednice i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda, kojega se davno odrekao ćiriličnim potpisom.
Okupio je sebi slične: udbaše, komunističke milicionare, vozače viljuškara, radodajke i gomilu sitnih seoskih lupeža koji su dobili priliku krasti u ime viših, nacionalnih interesa. Njih prate i brojni neodlučni, uplašeni, oni koji misle da je svaka promjena izdaja, ili oni što ocjenjuju da su oni što su otišli gori od ovih što su ostali.
Kad su nedavno zatvorili Dragana, mogli smo pomisliti da je netko moćan izvana odlučio zavesti reda. Ali, bila je to samo predstava koja je Draganu dala aureolu mučenika za hrvatsku stvar i alibi za služenje strancima. Oni sada hvale njegovu konstruktivnost i „državničku mudrost“, te naglašavaju njegovu važnost u pregovorima oko novog ustava BiH, koji bi uskoro trebao biti usuglašen i potpisan. Ako ga bude Dragan potpisivao, sigurno će ga potpisati ćirilicom, samo još ne znamo hoće li srpskom ili bosanskom.
P.S. Dovršimo započeto.
Da se ne bi pomislilo da se 1975. radilo samo o Čovinoj prolaznoj mladenačkoj fazi, o nekom trenutnom hiru, u srijedu ćemo objaviti novi dokument. iz godine 1978. Te godine punk je već bio na zalazu, svjetskim nogometnim prvenstvom vladao je Mario Kempes, a budući hrvatski nacionalni lider još je uvijek bio Jugosloven. I potpisivao se kako drugačije nego ćirilicom. Punih 7 godina nakon hrvatskog proljeća...
Htjeli ste se ćerati pa ćete ćeranje i dobiti....
Poskok.info
